Evo vam još jedan izdašan iskop. Na Zdenkinoj singlici iz 1964 pronašao sam ovu fantastičnu bossa stvar, Jobim-ov original dakako, ali ovaj drum&bass intro toliko ubija da sam morao to dignuti na YT za vas. Hjao kakv dig. …

Kuc-Guc-Štuc / 'Ajmo na žurku 1975

Ej ćao ćao ekipa!  Evo jednog iskopa kojeg nisam uspio uloviti na YT-u, pa reko idem ripnut singl i zakačit ga na mreže i vama na DL (s coverom). Radi se o 7″ Bobana Petrovića i grupe Zdravo, snimljenom 1979, na CBS-u (Suzy produkcija, pressing Jugoton). Ploča koju imam je super očuvana, ali produkcija je mutna i ne zvuči baš dobro, a jednak je slučaj i sa ‘Žalbom‘ izdanom godinu dana ranije. Što se tiče glazbe, klasični Bege fank, opake gruvčine (fini semplovi, puf, puff) u obje trake i Boban u svom elementu na vocoderu! Oni ženski vokali na ‘Ajmo na žurku su tip top lascivno izvedeni i stvar je odmah išla na rewind. Cover je mutan također, ali bitno je da se u zadmiljenom diskaču zna gdje je oslonac za dlan, masivni respect Bp-u na imidžu. Do idućeg ripa, pozdrav, Šećer.

Candi Staton
Do it in the name of love / The thanks I get for loving you
FAME Records 1972.

Aha, drugi 7″ rip na ‘Kuhinji organskog zvuka’ dolazi direktno iz kuhinje NAJORGANSKIJEG zvuka. Klikneš li na sliku iznad i potražiš ispod imena pjesme tekst  HOME OF THE MUSCLE SHOALS SOUND trebalo bi sve biti jasno (ako imaš kariranu košuljicu i wayfarerice, da to je studio u kojem su Black Keys snimili svoj album Brothers, na originalnoj opremi iz 60ih). Ovo ide ovdje odmah nakon tvrdog Humphreya kako bi malo vratio stvari u sporiji kolosjek. Dakle:

Candi Staton, Fame Records, Muscle Shoals & that sweet country soul …

Muscle Shoals studio

FAME records (Florence Alabama music Enterprises) i njihov osnivač Rick Hall odgovorni su za neke od najdubljih soul strana. Posebnost zvuka FAME recordsa je originalni ‘hill billy-slama među zubima-sex u štali’ zvuk pomiješan sa zvukom soula koji je u to vrijeme (61′) tek probio prve izdanke iz bogatog humusa R’n'B-a. Rick Hall je sanjao Nashville, ali nije znao da u lonac koji se kuha u Alabami ubacuje mnogo country grass roots začina htio to on ili ne, i samim time stvara vrlo specifičan zvuk koji je odmah zamirisao na cross over soula i countrya. FAME fama je počela s Arthurom Alexanderom i ‘You better move on‘ (koji je i pomogao Hallu izgraditi studio…), duboko prespavanim i podcijenjenim južnjačkim soul vokalom, i nakon toga sve ostalo je povijest. Arthura su obradili svi od Stonesa, Beatlesa, Bob Dylana, Osmondsa, Dean Martina, Kralja Elvisa, a za FAME se pročulo i svi su htjeli dio tog novog zvuka.

Ali ok Rick Hall možda nije znao od početka što radi, imao je zato nos i hraborst da uloži pare, međutim, uspjeh njegove izdavačke kuće mora se sagledati ISKLJUČIVO kroz prizmu Muscle Shoals zvuka. Da rekao sam zvuka, jer Barry Beckett, David Hood, Roger Hawkins i Jimmy Johnson (zvali su se ‘The Swampers’) bili su Hall-ov kućni session bend i oni su bili zvuk FAME recordsa. I kakav je to bend bio… Vritnjak popularnosti u svoje funky country dupe dobili su jer su naime bili pozvani da 1966 snime za Percy Sledge-a njegov minorni hit (bljuv…) ’When a man loves a woman‘. BAM! od 66′ do 69′ snimili su sve mega hitove za sve mega soul zvijezde (Wilson Picket, Aretha Franklin, Joe Tex, Candi Staton, Etta James, Staple Singers, Arthur Conley, Laura Lee, Mighty Sam, James & Bobby Purify – ‘I’m your puppet‘ !, samo da nabrojimo neke…kvragu!).  I onda ljudi shvate ‘jebote kako smo dobri‘, flipnu Hallu srednji prst i postanu prva session ritam sekcija u povijesti koja je osnovala svoj label, produkcijsku kuću i studio ‘Muscle Shoals Sound Studio’ i tako 1969. postali session plaćenici čije su usluge obilato koristili: Boz Scags, Bobby Womack, Rolling Stones (jel su vam jasnije neke stvari sad?), Bob Seger, Soul Children, Rod Stewart (oh ne…). Masl Šoulsi postoje dan danas i snimaju po narudžbi na vintage analognoj opremi kako bi neke kul grupe dobivale Grammy nagrade. To je njihov posao. Izrada hitova.

Ovdje se sad nalazimo jer sam iskopao dvije OPAKE soul strane Muscle Shoals zvuka. Riječ je o super pjevačici Candi Staton koja je mogla dati više da joj je ponuđeno više. Candi svojim glasom topi kuglice u svakom kornetu,  dekristalizira teglice meda u prvom mjesecu i izgleda tako da želim pomirisati zrak za njom. Ali sve to do 1974 (zadnji put je pošteno otpjevala nešto 1974. ‘As Long As He Takes Care Of Home‘…). Poslije 1974. ide odmah u disco vode i od 78′ na dalje snima stvari koje ne bi pojeo pas s maslom, a navodno su ‘kultne’ disco ploče. Ironija je da to postaju njezini najveći hitovi, a ono što je radila prije kobne 74′ ostaje zaboravljeno. Zato smo ovdje da ispravimo stvari i nazovemo ih pravim imenom. Za vaše slušalačko zadovoljstvo svježe izripane soul strane Candi Staton Do it in the name of love / The thanks I get for loving you iz 1972 FAME Records. Muscle shoals zvuk potražite u karakterističnoj sinkopiranosti ‘Swampersa’ sa zapovjednim stomp refrenom i country gitarskim twangom.

SAKRIJTE SLADOLEDE! (download@mediafire)

Paul Humphrey & His Cool Aid Chemists
Cool Aid / Detroit
Lizard records 1969

Da tu smo, istina, pročitao si što piše u naslovu i misliš si, ali dobio sam dojam da će brat Šećer ići malo dublje od ovoga, ovo je pomalo neozbiljno, pre klasično, štucštuc…,Dame i gospodo dajem vam legendarni singl iz moje kolekcije, singl koji je moj prvi pravi dig,  machine gun funk rastur, u režiji ni manje ni više Paula Humphreya samo jednog od najjačih najprljavijih bubnjara koji je hodao planetom. Samo poslušajte uvod u ‘Detroit’ (B strana), i ako vam se lice ne zgužva u bosansku pitu  u sekundi nemate šta radit na ovom blogu i odite ća hvala, jer ovo su drum fillovi koje bi Zeus svirao u bitkama bogova s njihovim glavama.

Humphrey je nekakav Marvelov superjunak s palicama u rukama, ide okolo i prebija telefonske stupove s najtvrđim brejkovima, ruši mostove rezoniranjem gigantske kase, a hihatom zapovjeda intergalaktickim veslačima na galijama napravljenim od laminata sjebanog ritma. Ako si momak u kariranoj košulji s wayfarericama na nosiću, da svirao je i sa Zappom. Ono što je dosta lud podatak je da je Paul svirao i na Marvin Gayovom ‘Let’s get it on’, jer samo oni najbolji znaju zapovjedati intergalaktickim veslačima na galijama napravljenim od laminata sjebanog ritma, i pola sata poslije voditi slatku ljubav sa nubianskom kraljicom odreda amazonskih valkira. Lawd-ah have mercy…Inače Paul kao jedan od glavnih L.A. session glazbenika iz 60ih i 70ih, jedan je i od glavnih aktera iz Keep in Time dokumentarca, u kojemu se udružuju turntablisti iz L.A.-a sa spomenutim najjačim session bubnjarima L.A. scene iz 70ih. Ima i nastavak Brasil in Time i to svakao preporučujem jer bubnjar Azymutha (doći ćemo i do njih na ovom blogu…svakako) izvodi neka sranja koja se gledaju otvorenih usta…

Vaš brat Šećer na nekom sranju večeras, prvi 7″ rip na blogu, i odmah u glavu satara sinkopiranosti.

Riječ na ulici je SKIDAJ (download@mediafire). (i komentiraj ispod!)